Puppetsmaster

Općeprihvaćeni stav da u Izraelu vlada diktatura većine, potvrđen je i ovog vikenda, kada je kabinet usvojio kontroverzan prijedlog premijera Netanyahu-a, koji će sve buduće imigrante primorati na davanje zakletve "Židovskoj i Demokratskoj Državi Izraelu". Čeka se još samo na to da parlament formalno usvoji prijedlog. Za one koji još nisu uočili apsurd. Zamislite Milorada kako se kune u Muslimansku, Demokratsku Republiku Bosnu i Hercegovinu, ili Bakira u katoličku..

U čemu je onda cilj nametanja zakletve i koga se ona zapravo tiče? Očigledno se manjinskom arapskom stanovništvu (jedna petina ukupnog) pokušava na sve moguće načine dati do znanja kako nisu poželjni na svojim ognjištima, i da ih židovska većina tretira kao građane drugog reda pa ih kao takve može provocirati i maltretirati kud i kako poželi - Na državnom nivou.

Ova obaveza se za sad odnosi samo na pridošlice dok arapsku manjinu, navodno, niko neće tjerati na polaganje zakletve. Svi oni koji zatraže pasoš ove takozvane demokratske države moraće priznati židovskog boga, bez obzira na to što su pripadnici druge vjeroispovjesti, ateisti ili nešto treće. Zakletva, to je fina stvar, al' postaje tek onda prava stvar kad se naglasi da je država židovska! "Kunem se", ne znači mnogo, ali "kunem se bogom" - tu nema mjesta za laž. Ipak nije definisano šta će se desiti s palestincima koji tek treba da se rode.

Svako pretjerano izjašnjavanje moglo bi se prokomentarisati i kao vlastita nesigurnost izraelske države, jer zašto bi ja kao heteroseksualac koristio svaku priliku da se izjasnim kao takav, ukoliko nemam sumnje u svoju seksualnu opredijeljenost?
"Ko želi biti dio nas mora nas i priznati" - Rekao je Netanyahu.

Mnogi evropski komentatori spekulišu kako se zapravo radi o čisto političkom potezu, kojim izraelski premijer pokušava pridobiti simpatije i naklonost ultradesničarske stranke Avigdora Liebermana, koja ih je nedavno oštro kritikovala zbog sporog i mukotrpnog napretka u uspostavljanju mirovnog procesa. Kola se lome na najslabijem.

51. i kada smo Musau četrdeset noći obećanje ispunjavali, vi ste, u njegovu odsustvu, sami sebi čineći nepravdu, tele obožavati počeli.
Narod koji je s Musom prešao razdvojeno more je bio toliko "glup" da je počeo obožavati tele.

52. Zatim smo vam, i poslije toga, oprostili da biste zahvalni bili;
I pored toga što su živili u vremenu Musaovom i bili svijedoci mnogih Musaovih "čarolija", ti ljudi su vjerovali u tele, a Allah im je oprostio očekujući zahvalnost.

53.i kada smo Musau Knjigu, koja rastavlja istinu od neistine, dali da biste Pravim putem išli;
Ranija objava, koja nam nije dostupna i koju nećemo moći studirati jer je danas iskrivljena. Kontam da je možda i šteta što kad je već objavljivan Kur'an nisu ponovo prenesene i ranije objave, pa da sve svete knjige imamo na okupu. Ali, ako je Allah utvrdio da je pored Kur'ana njegova ranije objava čovjeku nevažna, onda neka bude tako. To je Njegova volja. Vjerovatno u vremenu ranijih objava ljudska svijest nije bila sposobna i spremna da primi Kur'an pa su objavljivane druge, ne toliko vrijedne, verzije.

54. i kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativši tele, vi ste samo sebi nepravdu učinili; zato se Stvoritelju svome pokajte i jedni druge poubijajte. To je bolje za vas kod Stvoritelja vašeg, On će vam oprostiti! On prima pokajanje i On je milostiv";

55.i kada ste uglas rekli: "O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!" - munja vas je ošinula, vidjeli ste.
"Ošinula ih je munja". Nadam se da je ovo metafora jer u suprotnom moram prihvatiti ideju o jednoj munji koja je (nekako) ošinula sav Musaov narod.

56. Zatim smo vas, poslije smrti vaše, oživili da biste zahvalni bili.
Rezime. Allah šalje iskušenje tim ljudima u vidu koljača njihove muške djece i kojekakvih mučenika. Zatim spašava ono što je ostalo od tog naroda, a potapa mučenike. Isti narod nakon što je prešao razdvojenim morem na sigurnom tlu počinje obožavati tele. Allah oprašta i očekuje zahvalnost. Sad saznajemo i da je Allah, valjda kako bi ponovo dokazao ljudima svoju svemoć, isti narod "ošinuo munjom" da bi ga nakon smrti još jednom oživio. I najzad, Musa ih još uvijek nije mogao uvjeriti u postojanje Allaha, sve dok ga ovi ne vide.  

57. I Mi smo vam od oblaka hladovinu načinili i manu i prepelice vam slali: "Jedite lijepa jela kojima vas opskrbljujemo!” A oni Nama nisu naudili, sami sebi su nepravdu nanijeli;
Allah je ljudima podario oblake kako bi imali hladovinu, i prepelice im poslao. Dao im je na raspolaganje da jedu lijepa jela. Ti ljudi nisu Njemu naudili, vec sami sebi. Pitam se da li je riječ nepravda ovdje pravi prevod. Valjda ih je stigla pravda, a ne nepravda.

58. i kada smo rekli: "Uđite u ovaj grad i jedite što god hoćete i koliko god hoćete, a na kapiju pognutih glava uđite, i recite: ’Oprosti’ - oprostićemo vam grijehe vaše, a onima koji čine dobra djela daćemo i više!" -
Rečeno im je da uđu u grad (Koji grad za sad je nejasno), ali pognutih glava i grijesi će im biti oprošteni, a dobročinitelji će dobiti više od oprosta.

59. onda su oni koji su bili nepravedni zamijenili drugom Riječ koja im je bila rečena i Mi smo na one koji su bili nepravedni s neba kaznu spustili zato što nisu poslušali;
Nepravedni su iskrivili te riječi, i Allah ih je kaznio.

60. i kada je Musa za narod svoj vodu molio, Mi smo rekli: "Udari štapom svojim po stijeni!" - i iz nje je dvanaest vrela provrelo, i svako bratstvo je vrelo iz kojeg će piti znalo. "Jedite i pijte Allahove darove, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!" -
Kada je vladala žeđ među narodom Musaovim, Allah je posredovao. Ponavljanje da se jede, i pije, i da se ne čini zlo, i da se ne pravi nered.

61. i kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa: povrća, i krastavica, i pšenice, i leće, i luka crvenoga!" - on je rekao: "Zar želite da ono što je bolje zamijenite za ono što je gore? Idite u grad, imaćete ono što tražite!" I poniženje i bijeda na njih padoše i Allahovu srdžbu na sebe navukoše zato što u Allahove dokaze nisu vjerovali i što su ni krive ni dužne vjerovjesnike ubijali, zato što su neposlušni bili i što su sve granice zla prelazili.
Musaov narod se žalio na neraznovrsnost hrane. Musa im je rekao da odu u grad i da će dobiti što traže, insuirajući da je to što oni traže gore od onog što već imaju. Vjerovatno se misli da je voda iz stijene kvalitetnija od „gradske“, i hrana koju su jeli kvalitetnija od one koju bi našli u gradu. Narod je valjda otišao u grad, iako se ne navodi, te je po tom bio ponižen i zapao u bijedu i nakon odlaska Allahova srdžba pade na njih. Zato što su nisu vjerovali u dokaze, ubijali „ni krive ni dužne“ vjerovjesnike, bili neposlušni i prelazili sve granice zla. Dolazim do zaključka. Da narod nije otišao u grad, i poslušao Musu ne bi navukao srdžbu, bijedu na sebe, i oprostilo bi mu se što ranije nije vjerovao (narod dakle) u Allahove dokaze. Oprostilo bi im se pto su bili neposlušni, ubijali „ni krive ni dužne“ vjerovjesnike. Oprostilo bi im se što su bili neposlušni i što su prelazili SVE GRANICE ZLA.
Ili drugi način tumačenja. Tek nakon što su otišli u grad, navukli su srdžbu jer su tamo počeli ubijati vjerovjesnike, postali neposlušni, ignorisali Allahove dokaze, i sve granice zla prelazili. Ako postoji nešto poput apsolutnog zla. Onda je čovjek ograničen na zlo koje je u stanju počiniti. Bar vremenski. Kako su ti ljudi uspjeli preći sve granice zla, i činiti još veće zlo ko im je omogućio da izrastu izvan svojih sposobnosti? Čak štoviše, ako Allah govori o granicama zla, to bi trebalo implicirati da zla ima do granice, i ne više. Zbunjujuće mi je da Allah pominje neki krajnji limit, a zatim navodi da je taj narod upravo prešao taj limit.  

62. One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabijci - one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili - doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati! -
„Oni koji su vjerovali, pa i one koji...“. Ovdje je izvršena podjela na vjernike (prave) i vjernike koje su vjeru u jedinog Boga (Allaha) izvršavali kroz druge vjere i obrede.
Koliko shvatam, svi pravi vjernici koji su vjerovali u jednog Boga (do objave Kur'ana) će biti nagrađeni (biće u Džennetu, ne Džehennemu). I Jevreji, i Kršćani čije su knjige bile (ljudskom rukom) iskrivljene, naći će se u Džennetu pored „pravih vjernika“ iako su za vrijeme njihovih života međusobno ratovali braneći „svog“ Boga. Zadnji dio ajeta je (estetsko?) ponavljanje.

63. i kada smo od vas zavjet uzeli i brdo iznad vas podigli: "Svojski prihvatite ono što smo vam dali i neka vam je na umu ono što je u Knjizi, da biste se kazne sačuvali!" -
Uzet je zavjet od (Musaovog?) naroda i podignuto je brdo iznad njeg. Rečeno je da se prihvati što mu je dato (stvarno se nadam da će biti razjašnjeno šta se ovdje zapravo odigralo) inače slijedi kazna.

64. vi ste poslije toga odustali, i da nije bilo Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, uistinu biste stradali.
Taj narod je odustao, ali je Allah ponovo pokazao svoju milost pa ih nije kaznio kao što je najavljeno u prošlom ajetu. Allah je rekao dakle „Ako ne prihvatite svojski što vam je dato i ako vam ne bude na umu ono što je u Knjizi, nećete se sačuvati kazne“. Narod je odustao od svega, ali zbog Allahove dobrote ipak nije stradao. Krajnje zbunjujuće jer je rečeno „nećete se sačuvati kazne“. Nadam se da je greška u interpretaciji, jer kako sam za sad shvatio, Allah je u ova dva ajeta pobio Svoju riječ.

65. Vama je poznato ono što se dogodilo onima od vas koji su se o subotu ogriješili, kao i to da smo im mi rekli: "Budite majmuni prezreni!"
Oni pripadnici tog naroda, koji su se „o subotu ogriješili“ – S njima se nešto dogodilo, i to bi trebalo biti poznato tom narodu. Kao i da im je rečeno da „Budu majmuni prezreni“. Nisam siguran radi li se ovdje o nekoj posebnoj vrsti majmuna, ili Allah prezire majmune, ili majmuni kao pojava trebaju izazivati prezir.

66. Savremenicima i pokoljenjima njihovim to smo učinili opomenom, a poukom onima koji se boje Allaha.
Veoma jasan ajet. Vjernici se valjda poistovjećuju s „Onim koji se boje Allaha“. Impliciram, vjernici se trebaju bojati Allaha. Ne shvatam logiku po kojoj se istinski vjernik treba bojati Allaha, jer se istovremeno od njeg očekuje da se Allah voli. Meni teško pada da volim nešto/nekog čega/koga se plašim.  

67. A kada je Musa rekao narodu svome: "Allah vam naređuje da zakoljete kravu", - oni upitaše: "Zbijaš li ti to s nama šalu?" - "Ne dao mi Allah da budem neznalica!" - reče on.
Musa je prenio Allahovu naredbu narodu svome. Narod je (svi u glas valjda) upitao Musu da li se ovaj šali. Musa je odgovorio, zapravo reagovao riječima “Ne dao mi Allah da budem neznalica”, i tako narodu dao do znanja da se valjda ne šali (?)

68. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše - "da nam objasni kojih godina ona treba biti." - "On kaže" - odgovori on - "da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!"

69. "Zamoli Gospodara svoga, u naše ime", - rekoše - "da nam objasni kakve boje treba biti." - "On poručuje" - odgovori on - "da ta krava treba biti jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide."

70."Zamoli Gospodara svoga, u naše ime," - rekoše - "da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći."

71."On poručuje" - reče on - "da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega." - "E sad si je opisao kako treba!" - rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše.
Musa je na zahtjev naroda pitao Allaha o svojstvima krave koju treba zaklati. Obratio mu se u četiri navrata. Narod je dobio tačne instrukcije a onda zaklao kravu, ali jedva. Ili je sam čin klanja tekao teško, ili je to narod nerado uradio.

72.I kada ste jednog čovjeka ubili, pa se oko njega prepirati počeli - Allah je dao da iziđe na vidjelo ono što ste bili sakrili -
Narod je ubio jednog čovjeka i počeo se prepirati. Allah je posredovao i izašlo je na vidjelo ono što je narod sakrio.

73. Mi smo rekli: "Udarite ga jednim njezinim dijelom!" - i eto tako Allah vraća mrtve u život i pruža vam dokaze Svoje da biste shvatili.
Taj čovjek nanovo je oživljen tako što je Allah rekao da se njegov leš udari jednim dijelom zaklane (i valjda raskomadane) krave. Time je Allah pružio dokaze kako bi narod shvatio.

74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite.
Allah govori kako su srca naroda nakon toga postala tvrda kao kamen, ili još tvrđa. Kako čije valjda. Ima kamenja iz kojeg izbijaju rijeke, a ima i onog koje puca pa iz njeg voda izlazi , a i kamenja koje se od straha pred Allahom ruši. I kamenje osjeti strah dakle, i ruši se kad se prestraši. Allah motri što narod radi, je u potpunoj saglasnosti s ranijim ajetima koji kažu da Allah sve zna. Ne shvatam zašto je ukazano na dvije vrste kamenja klasificiranih po onom kamenju iz kojeg izbijaju rijeke, i onom iz kojeg izlazi voda.

75. Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i vama za ljubav vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli.
Allah pita narod da li se oni zapravo nadaju da će im se Jevreji odazvati. Nikako mi ne idu uglavu ovi ajeti u obliku pitanja. Allah zna što će oni odgovoriti, a ipak ih pita. Neki od Jevreja su shvatili Allahove riječi a onda ih svjesno izvrnuli. Zastanimo i zapitajmo se kakvi su to ljudi bili. Shvatili su božiju riječ, spoznali njegovo veličanstvo i onda izvrnuli tu riječ. Ti ljudi mora da su izgubili pamet kad su shvatili Božije riječi, jer ne mogu drugačije pojasniti zašto bi kasnije te riječi izvrtali. Kad spoznaš božanstvo onda tu valjda nema sumnje, ili ima i nakon spoznaje? Uvidiš, vjeruješ, a onda se okreneš protiv. Van pameti. Nemam drugih riječi.  

76. Kad sretnu vjernike, oni govore: "Vjerujemo!", a čim se osame jedni s drugima, kažu: "Zar ćete im kazivati o onome što je Allah samo vama objavio, pa da im to bude dokaz protiv vas pred Gospodarom vašim? Zar se nećete opametiti?"
Te ljude karakteriše licemjerstvo i podlost.

77. A zar oni ne znaju da Allah zna i ono što oni kriju i ono što pokazuju?
Karakteriše ih i neizmjerna glupost, jer su izvrnuli riječi iako su znali da Allah sve zna.

78.Neki od njih su neuki, oni ne znaju za Knjigu, nego samo za gatke, i oni se samo domišljaju.
Neki od njih – onih koji su shvatili a potom izvrnuli riječ Božiju – ne znaju za Knjigu??
Ovo nema smisla, ili se odjednom govori o nekom trećem narodu.

79.A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zarađuju!
Teško onima koji izvrnu vjeru kako bi manipulusali narodom. Teško njima zbog tog.  

80.Oni govore: "Vatra će nas doticati samo neko vrijeme." Reci: "Da li ste o tome dobili od Allaha obećanje - jer, Allah će sigurno ispuniti obećanje Svoje - ili na Allaha iznosite ono što ne znate?"
Kad kažu, Džehennem je prolazan treba ih pitati da li su to od Allaha dobili obećanje, ili lažno u Allahovo ime govore. Treba biti oprezan s manipulatorima, i provjeriti svakog ko tvrdi da prenosi Božiju Riječ.

81. A nije tako! Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati.
Varijacija na ranije rečeno. Zločinci idu u Džehennem. Džehennem traje vječno. Ponavljanje.

82. A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.
Kao i prethodni ajet. Ponavljanje.

83. I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete se jedino Allahu klanjati, i roditeljima, i bližnjima, i siročadi, i siromasima dobročinstvo činiti, a ljudima lijepe riječi govoriti i molitvu obavljati i zekat davati, vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili;
Od Israilovih sinova je uzet zavjet da će se vladati plemenito i po propisima. Kasnije se narod izopačio i iznevjerio zavjet.

84. i kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste -
I narod je obećao da neće vršiti krvoprolića i prognanstva. Allah traži priznanje da je tako kako govori.
 
85. vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite - pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i nasilje; a ako vam kao sužnji dođu, vi ih otkupljujete - a zabranjeno vam je da ih izgonite. Kako to da u jedan dio Knjige vjerujete, a drugi odbacujete?! Onoga od vas koji čini tako stići će na ovome svijetu poniženje, a na Sudnjem danu biće stavljen na muke najteže. - A Allah motri na ono što radite.
A čovjek ipak ubija i progoni. Bira ono što mu u vjeri odgovara, a odbacuje ostalo. Takve selektivne vjernike slijede najveće džehennemske muke, a još na ovom svijetu poniženje. Allah sve vidi. Ponavljanje.

86. To su oni koji su život na ovome svijetu pretpostavili onome na onom svijetu, zato im se patnja neće olakšati niti će im iko u pomoć priteći.
Ljudi koji žive na ovom svijetu ne mareći za zagrobni, zbog tog neće dobiti olakšavajuće okolnosti – logično. Niko im pomoći neće.

87.I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, očigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerivali, a druge ubijali.
Božiji poslanici su prolazili kroz velike muke. Ljudi su ih odbacivali i tjerali u laž.

88. Oni govore: "Naša su srca okorjela." A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju.
Nisu zli jer su im srca zla već što ih je Allah prokleo jer nisu vjerovali. I zato je vrlo malo njih koji vjeruju. Dakle bili su vjernici i nevjernici. Nevjernici tvrde da su njihova srca okorjela, međutim oni su u stvarnosti prokleti jer ne vjeruju. Srca im okorjela nisu („A nije tako“). I zato je vrlo malo onih koji vjeruju??? Zato? Nikako da povežem osim na slijedeći način pojednostavim. Pošto vjernici nisu prokleti za razliku od nevjernika, zato ih ima malo. Ponovo mi nema smisla.  

89. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni - a još ranije su pomoć protiv mnogobožaca molili - i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!
Ovdje je jasno navedeno da Kur'an ne negira, već potvrđuje ranije objave. „One koji neće da vjeruju, neka stigne Allahovo prokletstvo“. Narodi koji su imali ranije objave, odbili su prihvatiti Kur'an te ih čeka prokletstvo.

90. Jadno je to za što su se prodali: da ne vjeruju u ono što Allah objavljuje, samo iz zlobe što Allah, od dobrote Svoje, šalje Objavu onome kome On hoće od robova Svojih; i navukli su na sebe gnjev za gnjevom - a nevjernike čeka sramna patnja.
Kršćani i Jevreji o kojima je riječ su se prodali. Ne vjeruju iz zlobe jer Allah bira kome će poslati objavu. Navukli su gnjev za gnjevom, čeka ih patnja. Sramna.

91. A kada im se kaže: "Vjerujte u ono što Allah objavljuje!" - oni odgovaraju: "Mi vjerujemo samo u ono što je nama objavljeno" - i neće da vjeruju u ono što se poslije objavljuje, a to je istina koja potvrđuje da je istinito ono što oni imaju. Reci: "Pa zašto ste još davno neke Allahove vjerovjesnike ubili, ako ste vjernici bili?
Ne prihvaćaju Islam, već samo objave koje je Allah njima objavio. A Kur'an je istina, koja potvrđuje da je istina što oni imaju. Allah „poslijednjom istinom“ potvrđuje da su njegove ranije istine – istine. Pita ih se zašto su ubijali vjerovjesnike ako su vjernici.
Ako je ovaj ajet stigao (objavljen poslaniku) u momentu x, a vijest o njemu do Kršćana i Jevreja stigla tek u trenutku y, tj. neko vrijeme kasnije zaključak je; Već za vrijeme objave Kur'ana Allah je znao da će ga Kršćani i Jevreji odbiti prihvatiti, o čemu svjedoči i ovaj ajet. Paradoksalno mi je da se već u trenutku x, govori o tome šta će se desiti u trenutku y, odnosno potvrđuje da Kršćani i Jevreji, i jedni i drugi Božiji narod, neće primiti Kur'an. Zaključak je da su Kršćani i Jevreji MORALI odbiti Kur'an, jer da su ga prihvatili, ovaj ajet bi bio netačan. Allah „nudi“ vjeru određenoj grupaciji znajući da će taj narod odbiti Njegovu vjeru, jer je tako unaprijed Njegovom voljom određeno, te proklinje taj narod i sprema mu vječnu vatru.

92. I Musa vam je jasne dokaze bio donio, pa ste, ipak, u odsutnosti njegovoj sebi nepravdu nanoseći, tele prihvatili."
Ovo sam već komentarisao. Ponavljanje.

93. I kada smo od vas vaš zavjet primili, i brdo iznad vas podigli: "Ozbiljno prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!" - oni su odgovorili: "Čujemo, ali poslušati nećemo!" - srca njihova su, zbog nevjerovanja njihova, još bila nadojena teletom. Reci: "Ružno je to na što vas vjerovanje vaše navodi, ako ste uopće vjernici."
Oni su čuli, ali nisu htjeli poslušati. Previše su bili zagriženi u „tele“. Oni su po definiciji nevjernici pa čudi dodatak „ako ste uopšte vjernici“. O tom nema rasprave.

94. Reci: "Ako je u Allaha Džennet osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite."

95. A neće je nikada zaželjeti zbog onoga što čine! - A Allah dobro zna nevjernike.
Nevjernik neće poželiti nikad smrt, mada mislim da bi i vjernik dao isti odgovor na ovo pitanje.

96. I naći ćeš ih, sigurno, da više žude za životom od svih ostalih ljudi, čak i od mnogobožaca; svaki bi volio poživjeti hiljadu godina, mada ga to, i kada bi toliko živio, ne bi od patnje udaljilo! - A Allah dobro vidi ono što oni rade.
Nevjernici žude više za životom od mnogobožaca. Vjernici najmanje žude za životom.
Kazna je neizbježna, i Allah dobro vidi što oni rade – ponavljanje.

97.Reci: "Ko je neprijatelj Džibrilu? - a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an - koji potvrđuje da su i prijašnje objave istinite - kao putokaz i radosnu vijest vjernicima."
Ko je neprijatelj Džibrilu koji Allahovom voljom prenosi Kur'an. Kur'an ne negira druge vjere – ponavljanje. Kur'an je putokaz i radosna vijest vjerniku.

98. Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu - pa Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.
Neprijatelji Allaha su Allahovi neprijatelji.

99. A Mi tebi jasne dokaze objavljujemo i jedino nevjernici neće u njih da vjeruju.
Objavljeni dokazi su jasni. Jedino nevjernici neće da vjeruju. Ostali vjeruju.

100.Zar svaki put kada neku obavezu preuzmu - neki od njih je odbace jer većina njih ne vjeruje.
Svaku obavezu koju preuzmu nevjernici odbace, jer većina njih ne vjeruje. Većina nevjernika dakle ne vjeruje. Šta je s manjinom nevjernika? Oni vjeruju, ali u nešto drugo? Na neki drugi način? Nije mi jasno.

Odlučih da se malo dublje pozabavim analizom Kur’ana. Kako bi na kraju dobio što objektivniju sliku a moje čitanje bilo što učinkovitije pozivam sve ljude dobre volje da mi se pridruže u čitanju a i zdravoj diskusiji. Neću mnogo gnjaviti o vremenu i samom toku objave, već želim odmah preći na tekst. Ono što ću zapravo uraditi jeste pročitati sav Kur'an iznova, i pri svakom ajetu postupiti kako mi razum nalaže. Pristupiću čitanju otvorena srca i trijezvena razuma. Nastojaću da za vrijeme čitanja pribilježim i svoje emotivno stanje. Obzirom da Knjiga tvdi kako je riječ Božija, savršena i po sebi dokaz, očekujem da ću i naići na dokaze ili barem odgovore na neka pitanja koja imam. Kako bi što bolje shvatio smisao, Kur'an ću čitati na dva jezika. Engleski i Bosanski.
Engleski prevod – Dr. Muhammad Taqi-ud-Din Al-Hilali (Bivši profesor Islamske vjere i učenja na Islamskom Univerzitetu, Al-Madinah Al-Munawwarah)
Bosanski prevod – Besim Korkut.
A sada se stavljam u ulogu čitatelja koji ništa ne tvrdi. Koji glasno razmišlja i zapitkuje. Koji koristi razum i logiku. Imam velika očekivanja od ovog čitanja.
                 
1. Sura Al-Fatiha

1.Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo, 
2.Milostivog, Samilosnog, 
3.Vladara Dana sudnjeg, 
4.Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo! 
5.Uputi nas na Pravi put, 
6.na Put onih kojima si milost Svoju darovao, 
7.a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!

Htjeli to ili ne, samim čitanjem (učenjem) Fatihe već hvalimo Allaha. Veličamo njegovo ime (Milostiv, Samilosan, Gospodar, Vladar). Klanjamo se i molimo da nas uputi na pravi put, bez da smo Ga ikad čuli, vidili ili osjetili. (ja, bar nisam ali ko zna. Možda se sve promijeni nakon ovog čitanja.). Želimo biti upućeni na put onih kojima je milost svoju darovao a ne onih koji su srdžbu protiv sebe izazvali, ili onih koji su zalutali.
Kao što vidimo u samom startu Islam se prezentira kao jedini pravi put, put koji treba slijediti. Svako odstupanje moglo bi izazvati srdžbu i biti okarakterisano kao “lutanje”. Prvu suru doživljavam kao veoma nametljivu. Već mi se daje do znanja da bi mogao izazvati srdžbu (što zaista ne želim jer sam miroljubivo biće) ukoliko prvih sedam ajeta ne prihvatim kao apsolutnu istinu, aksiom koji sam sebe dokazuje. Za sad ne primjećujem ništa božanstveno, kako u konstrukciji tako i u sadržaju rečenica. Ne osjetim nikakvu natprirodnu prisutnost, toplinu, niti se osjećam drugačije nego prije čitanja (učenja) Al-Fatihe.
Ali..
Tek smo krenuli

 Pet do dvan'est. Taman da se pomolim, dok je još Bajram.
„Dragi Allahu, Milostivi Samilosni. Strpaj u džehennem onog ko napravi fejsbuk grupu nakon moje smrti, a sa mnom već znaš šta ćeš. Amin“

Gledajući Nusreta nikada ne biste ni posumnjali, da se ovaj bavi, čime se već bavio. Zadnji put sam ga vidio u junu 2003., dakle prije ravno sedam godina. To je bio i naš prvi susret.

U isčekivanju odgovora ministarstva za imigraciju povodom zahtjeva za azil, moja porodica bila je smještena u stančiću, tačnije montažnoj kućici koja je primala osam osoba. Često smo proklinjali arhitektu koji je zamislio takav nacrt, namjenjen da o što manjem trošku primi što veći broj stanara te ih tako, budući da su u cijelom azilskom centru samo dvije porodice brojale po osam članova, primora na suživot i dijeljenje dnevnog boravka, kuhinje, kupatila i WC-a. Nekada sam razmišljao kako je to učinjeno iz razloga da se azilantima oteža život na sve moguće načine,  te da kolektivni smještaj dođe kao neka vrsta filtera koji će sve one „s alternativom“ motivisati da što prije napuste ovu zemlju. Mi nismo imali alternative pa sam spavao u sobi s Rinatom, momkom koji je po završetku studija (telekomunikacije) pobjegao iz dalekog Kazahstana. Jedna soba, iako formalno nastanjena, uvijek je bivala prazna. Nusretova soba.
On je u to vrijeme živio u „pravom“ stanu, u dalekom Rotterdamu. Dolazio bi sedmično do „policije“, službe koja nam je dijelila pečate svakog utorka, od 10:00 do 12:00. Ko god bi propustio tri pečata, mogao je računati na nagradu u vidu jednosmjerne avionske karte. Odredište: Zemlja porijekla.
Jednog utorka zalupalo je na vratima. Nusret je došao da razduži ključeve, deku, jastuk, čaršaf, katanac za metalni ormarić, kašiku, viljušku, nož, jedno lonče, duboki i plitki tanjir dva peškira i isto toliko kuhinjskih krpa. Njegov „paket za početnike“ nikada nije raspakovan. Dobio je dugo čekani transfer u mjesto blizu Rotterdama. Vrijeme mu je bilo suviše dragocjeno da bi ga gubio putujući. Upamtio sam ga kao sićušnog čovječića, visokog oko 1.55, mršava i koščata lica. Imao je velike, žute zube s ogromnim razmacima, brežuljkastu kosu oštru i riđu, visoko čelo, klempave uši, zategnut izraz lica i „istvudovski“ škiljeći pogled. Nos mu je bio kukast, a obla brada mala i dobro skrivena ispod dominantne gornje vilice. Nosio je tamnu trenerku i pušio jednu za drugom. To je objašnjavalo žute prste ali ne i dugačke nesređene nokte. Ukratko, ne baš neka „slika i prilika“, za razliku od njegove za glavu visočije i petn'estak godina mlađe supruge. Iako je već tri put rodila vidno je držala do linije. Mališana se više ne sjećam najbolje. Znam samo da je ono najmanje nosila u naručju kad sam im otvorio.
Objasnio mi je zašto je tu, i nakon što su progunđali nekoliko riječi na albanskom, pozvao sam ih unutra. Mama im je iznijela kafu. Vidno isprepadana mislila je da „će nam još nekog useliti“. Kada je Nusret na solidnom „našem“ ispričao zašto su tu, zamolio nas je da njegova supruga pričeka kod nas s dječicom dok se on vrati iz Utrechta. Morao se naći s advokatom. Igrom slučaja, moja sestra se nakon težeg operativnog zahvata oporavljala u istom gradu. Svaki dan bi joj neko od nas otišao u posjetu. Taj dan je bio „moj“ i kao što to biva, Nusret mi ponudi da krenem s njim. Iako sam odbio prvobitnu ponudu, on nije htio ni da čuje: „Mnogo ćeš brže doći samnom nego da ideš vozom, preko Den Boscha, a ne košta te ništa“. Imao je sve argumente. Prihvatio sam.

Nikada ranije nisam sjedio u novom Mercedesu. Gurnuo sam sjedište unazad, a on povlačeći svoje naprijed izusti: „Piješ li cigar?“ – „Pijem“, rekoh suzdržavajući smijeh. Imao je dovoljno takta da me to ne pita pred roditeljima. Otvorio je „Handschuhfach“ i dokučio kutiju Marlbora. „Ovo je za tebe.“
Zahvaljujem se, rovim po džepovima tražeći upaljač, a onda kao da me naglo udarilo.
-Jesam li ja to zaista ugledao pištolj pokraj „šteke“?

Znali smo oduvijek da muškarci mogu biti prave svinje. Ne svinje u smislu u kojem bi uskliknula neka frigidna pripadnica feminističkog pokreta, niti u onom kada patetične naivne „frendice“ jecajući prozivaju nezainteresovanog „heroja“ koji zbrisaše prije zajedničkog doručka i popodnevnog postseksualnog „izmažavanja“, a sad još i ne zove. Svinje smo po pitanju upotrebe javnih „veceova“, i tu se ne razlikujemo od bosanca do pakistanca.

Kako ne biste stekli utisak da želim pobrati simpatije spola koji piša čučeći ili sjedećke zabadajući nož u leđa svim muškarcima, priznat ću u samom startu da sam popišao mnoga stabla, često i sopstvene cipele uslijed naglih promjena vjetra, te da ne dižem uvijek poklopac od WC šolje. Ipak, za razliku od mnogih, ja nišanim, ili se barem trudim. Ne ostavljam nered niti poplave i niko neće morati čistiti iza mene. Često se znam uzrujati kad odem negjde u goste a onda moram četkati tuđa govna i brisati tuđi urin, kako slijedeći „korisnik“ ne bi pomislio da je to „moje maslo“. U svojoj kući prozivam javno:“Ko je popišao šolju?“, pa nek se stidi, ako ima stida.

Neshvatljivo mi je kako neko može biti toliki ološ, da za sobom ostavi tragove, a ne sumnjam da ih svako primjeti. Ne vjerujem da bilo ko izađe čim je povukao ručicu ili pritisnuo dugme, ne. Svi mi ostanemo do kraja predstave a u nekim slučajevima kada naletimo na opak i tvrdoglav izmet, višestruko praznimo vodokotlić -Sve dok nepoželjni uljez ne potone.
Nije li ovdje riječ o jednoj direktnoj i jako arogantnoj uvredi za sve „slijedbenike“-ukućane? „Čistite moja govna!“

Nedavno sam bio svjedok stravičnog prizora. Nakon duge i iscrpne noći u gradu na putu kući me natuži, pa utrčah u najbliži klub. Kad se prisjetim, imao sam čak i sreće jer se do samog kluba čiju klijentelu čine ponajviše ufurane šminkerice i whiggeri  nalazio gej bar, grupacija kod koje sam naročito popularan ako je sudeći po skorašnjim iskustvima. Nužda zakon mijenja. Nazovimo to sreća u nesreći. Gorile me pustiše bez problema. Unutra razvaljuje Fifty Cent i dok se jedna oskudno obučena djevojka (grudnjak i hotpants) privija uz imućnog pimpadžiju (kačket, lanac, i wu-tang bunda), ja, probijajući se kroz masu gunđam kako nemam vremena za ovakve prizore, i da hitno moram pronać' ve-ce.. a oni zadnji metri su najgori.
Kad znaš da nećeš pišat' za sat vremena, pomiriš se i stoički  podneseš sudbinu. Ipak kad si na samo nekoliko koraka od odredišta, mjehur naprosto hoće da eksplodira. Jedva stigneš otkopčati se, a već moraš usmjeriti mlaz na kojem bi ti pozavidio mnogi vulkanizer. Ipak, prepustiću urolozima istraživanje ovog fenomena.
Nisam ni zakoračio kako treba a već sam ugazio u ogromnu baru. Veliki pisoar za kolektivno korištenje se nalazio s desne strane. U njemu dvije pivske čaše pune mokraće. Stajem kraj debelog bika koji je, iako zavraćene glave, vješto ciljao u jednu od njih.
Poneka neposlušna kapljica napušta čašu-fontanu i završava na mojoj koži. Šta da mu radim?  
Debelo prase me „natpišalo“ a ja sam mislio da je moja nužda golema. Dok na petama kročim ka izlazu gledam oko sebe i pitam se kako je moguće promašiti onoliki pisoar. Hajde da kažeš, desilo se, neko malo pišnuo sa strane, ali ovdje se radilo o litrima. Hodajući ka mjestu gdje sam ostavio bicikl, slušam svoje ljepljive korake i pitam se: Puštaju li u ženski ve-ce ako obećaš da ćeš sjesti?

*Sitzpisser (m) je njemačka složenica. Sitzen – Sjediti, Pisser/Pinkler – Onaj koji mokri. Slobodno prevedeno, „Onaj koji mokri sjedeći“.
Ovu pogrdnu riječ uglavnom koriste „prave muškarčine“ s ciljem vrijeđanja onih, manje maskulinih, među njima.